Zašto sve mora biti tako komplicirano
četvrtak, 30.05.2013.
Uvod
Kako početi pisati o svom životu, kad ni sama ne znaš što se događa u njemu? Na prvi pogled djelujem pristojna, sramežljiva i sretna djevojka, uvijek u sedmom nebu. Rijetki znaju kakva sam zapravo. Istina, često odlutam u neki drugi svijet a sve oko mene jednostavno postane nevažno. Ipak, sramežljiva baš i nisam. Zapravo, kad malo bolje razmislim, ne poznajem mnogo ljudi koji bi se usudili napraviti ono što i ja. Sramoćenja s prijateljicama svuda po gradu, skakanje u more potpuno odjevena u 23 sata po najvećoj zimi, plesanje usred trgovine dok se ljudi zbunjeno okreću, plakanje od smijeha na stvari kojoj većini ljudi uopće nebi bilo smiješno te još mnogo drugih stvari.. Da, to sam ja..Imam dosta prijateljica, ali samo 2-3 poznaju pravu mene, samo njima mogu reći sve bez straha da će me osuđivati. S obzirom da ne želim da se zna tko sam ja, upotrebljavat ću lažna imena. Dakle, one se zovu Sara, Lana i Eva. Lana i Eva idu sa mnom u razred, a Sara je godinu mlađa. One mi toliko znaće, pogotovo Sara. Uglavnom, moj je život pun neugodnjaka, failova i odbacivanja. Ali o tome neću sada pisati, to dolazi putem. Ipak, ako vas zanima, nastavite čitati, možda se baš nađe netko tko se nalazi u sličnoj situaciji :) Toliko za sada.
- xoxo, weird girl
